Komentar Evanđelja 27. nedjelje kroz godinu.

Čitanje iz Evanđelja po Luki:

Apostoli zamole Gospodina: "Umnoži nam vjeru!" Gospodin im odvrati: "Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: 'Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!' I on bi vas poslušao." "Tko će to od vas reći sluzi svomu, oraču ili pastiru, koji se vrati s polja: 'Dođi brzo i sjedni za stol?' Neće li mu naprotiv reći: 'Pripravi što ću večerati pa se pripaši i poslužuj mi dok jedem i pijem; potom ćeš ti jesti i piti?' Zar duguje zahvalnost sluzi jer je izvršio što mu je naređeno? Tako i vi: kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: 'Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!'"

(Lk 17, 5-10)

Tema je današnjih čitanja vjera i vjernost Bogu. To je jedno od temeljnih pitanja kršćanskoga života i vrijedi se na njemu zadržati u razmišljanju. U prvome čitanju, prorok Habakuk, Božji čovjek, kao da više ne može izdržati teškoće i kušnje u kojima se našao. Zapomaže, doziva Boga, traži od njega pomoć, a pomoći i uslišanja kao da nema niotkuda. Ne osjećam li se često i ja tako, napušteno od Boga i od ljudi? Ne osjećam li i ja često da me Bog ne čuje, da ne vidi nepravde, nasilje, pljačke i razdor u mojoj okolini? Da ne mari? Ne pitam li se i ja, osobito u svojoj bolesti ili bolesti bližnjih, gdje je taj Bog, zašto se skriva od mene?

A Gospodin mi odgovara, kao što je prije više tisuća godina odgovorio i Habakuku: "Ja sam Bog istinit, u kojemu nema prijevare. Ne napuštam te, ne zaboravljam te, tu sam uz tebe. I kad me ne vidiš i ne čuješ, kad me ne osjećaš u srcu, kad te obuzme tamna noć duše, i onda sam tu. Kad ti ne čuješ mene, ja čujem tebe; kad ti nemaš više strpljenja, ja ostajem strpljiv s tobom. Ispunjenje katkad stiže polako, ali stiže i ne kasni – dolazi u pravi trenutak, pouzdaj se u mene. Ja sam Bog tvoj, a ti ovca koju čuvam i nad kojom bdijem i kad zaluta."

Pravednik živi od svoje vjere, kaže mi danas Gospodin po proroku Habakuku. Živim li i ja od svoje vjere? Što znači živjeti od vjere? To znači ostati vjeran Bogu i onda kad je najteže, i onda kad mi se čini da više nemam vjere, da pomoć niotkuda ne dolazi, da me Bog napustio i ne mari za mene. To znači duhovnim ušima danas čuti njegov glas kroz riječ koju mi upućuje po Svetome pismu i Crkvi, čuti u njemu ohrabrenje i poticaj, poslušati ga i ne ostati srca tvrda. To znači uvijek ustrajati, uvijek se vratiti u Očev zagrljaj.

Vjera je taj milosni dar Božji, o kojemu govori sv. Pavao u današnjem odlomku iz pisma Timoteju, koji je potrebno uvijek raspirivati da se ne ugasi. Za to je potrebna pomoć Duha Svetoga, po kojemu mi je dar vjere i darovan, ali i moja suradnja, nastojanje i predanje. Duh Sveti daje mi snagu, ljubav i razboritost da mogu očuvati dar vjere koji mi je dan, da mogu ostati u vjeri i ljubavi u Isusu Kristu. Od mene se traži da te darove prihvatim i stavim u službu drugima, svima onima koje mi je Bog stavio na put, uključujući i one koji su mi teški, pa čak i one koji možda rade protiv mene, ugnjetavaju me i čine mi nepravdu. Njima je, možda najviše od svih, potrebna moja molitva, moj blagoslov i moja dobra djela.

Ali tu nastaju teškoće i borba u mome srcu. Tu dobro i zlo biju najljući boj. Kako moliti za one koji mi čine zlo, koji su nepravedni prema meni, koji me ne vole ili ugnjetavaju? Kako ih blagoslivljati, kako na zlo uzvratiti dobrim? Ne vodi li se upravo tu najžešća bitka, teža od svih mojih bitaka protiv zla izvan mene? Jer tu se borim protiv sebe i nedostatka ljubavi u sebi.

Jedna od najvećih napasti je ova: zar mogu svojom molitvom i svojim nastojanjem oko dobra bilo što promijeniti? To nije u mojoj moći. A Gospodin mi kaže: "Da imaš vjere koliko je zrno gorušičino, rekla bi ovom dudu: 'Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!' I on bi te poslušao." Ne kaže: da imaš snažnu vjeru, da imaš posebne darove, da si sveta, da si kao ja. Ne, ne. On jasno kaže: da imaš vjere koliko je zrno gorušičino, a to je vrlo sićušno zrno, događale bi se velike promjene. Od mene traži samo toliko vjere – a sve će ostalo učiniti on.

A što ako se promjene ipak ne događaju? Ako iskreno molim, činim dobro i blagoslivljam, a ne vidim nikakva rezultata? Tu je upravo i potrebna vjera – ona malena, sitna poput zrnca – u Boga, u onoga koji sve vodi i svime upravlja, u njegovu providnost i ljubav. Tu je upravo potrebno predanje i sigurnost da me on ne napušta i da svako njegovo odgađanje ima smisla, čak i onda kad ja to ne vidim. Da je svako njegovo neuslišanje zapravo uslišanje, ali na drugi način od očekivanoga. "Vjeruj mi, ja znam što radim", kao da mi danas govori Gospodin. "Ne brini se za to. To je moj dio posla. Ti obavi svoj, služi mi vjerno, obavljaj ono što ti je zapovijeđeno".

Zato me Isus i upozorava u današnjem evanđelju da izmijenim svoj stav prema Bogu i prema molitvi, da ne pokušavam svojim zaslugama iznuditi uslišanje. Ako učinim ovo ili ono dobro djelo, ako obavim ovu ili onu devetnicu, sad bi mi valjda Bog trebao biti zahvalan i za uzvrat mi darovati ono što tražim. Isus mi želi reći da ne duguje on meni zahvalnost, nego ja njemu. Činjenica da ga mogu moliti i služiti mu moja je povlastica, dar na kojemu mu trebam zahvaliti. Ako smatram ili ponašam se kao da ja činim Bogu uslugu time što obavljam dobra djela, pobožnosti ili vršim zapovijedi – a sve je to darovano meni na korist – time naglavce izokrećem zbiljski odnos između sebe i Boga.

Isusova slika sluge i gospodara možda se čini gruba. To je zato što gospodara nekako odmah zamišljam kao sebičnjaka, izrabljivača, ugnjetavača. A što ako je to dobri gospodar, pošteni i pravedni gospodar, koji obilato nagrađuje trud? Što ako zamislim posao, doduše težak i naporan, za poslodavca koji će mi na kraju mjeseca ili godine više nego pošteno platiti i time riješiti sve moje životne teškoće? Tko kome u tom slučaju duguje zahvalnost? On meni što radim za njega, ili ja njemu što mi je pružio priliku raditi za njega?

Da ima više takvih poslodavaca, bilo bi lakše i shvatiti sliku kojom se Isus poslužio! Ali postoji jedan takav "poslodavac", jedan takav Gospodar, koji nudi naporan posao, ali i obećava veliku nagradu. Služiti mu nije uvijek lako, ali je pošten, velikodušan je i nikada nikome ne daje otkaz. Jedino što traži od mene jest da mu vjerno služim dok zajedno ne obavimo posao ovdje na zemlji. Vjerujem li mu dovoljno da pristanem na to? (Izvor: KNI)

Najave i obavijesti

Nedjelja: 4 Lis 2020
Proslava blagana sv. Franje Asiškog u Puli
Nedjelja: 4 Lis 2020
Rožarova u Trvižu
Ponedjeljak: 5 Lis 2020
Pula: Proslava blagdana sv. Faustine Kowalske

Istaknuto

 

 

100. obljetnica

Miroslav Bulešić

Zaklada

Biskupija na Facebooku

Biskupija na YouTube

Kalendar događanja

Foto galerija

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.