Komentar Evanđelja 23. nedjelje kroz godinu napisao je vlč. Darko Zgrablić.

Tko se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik. Lk 14, 25-33

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: S Isusom je putovalo silno mnoštvo. On se okrene i reče im: »Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik! I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik!

Tko od vas, nakan graditi kulu, neće prije sjesti i proračunati troškove ima li čime dovršiti: da ga ne bi – pošto već postavi temelj, a ne mogne dovršiti – počeli ismjehivati svi koji to vide: ’Ovaj čovjek poče graditi, a ne može dovršiti!’ Ili koji kralj kad polazi da se zarati s drugim kraljem, neće prije sjesti i promisliti može li s deset tisuća presresti onoga koji na nj dolazi s dvadeset tisuća? Ako ne može, dok je onaj još daleko, poslat će poslanstvo da zaište mir.

Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik.«

Riječ Gospodnja.

Isus govori mnoštvu i ukazuje im na to koji su uvjeti za nasljedovati ga i biti njegov učenik. On želi biti odabran kao apsolutni i ključni u životu učenika.

Kvantiteta, brojnost, Isusa nimalo ne očarava, baš suprotno – brine ga. Ne oklijeva pozvati na oprez mnoge koji ga slijede stavljajući ih nasuprot teškim potrebama nasljedovanja i gotovo obeshrabrujući ih... Trebala bi nas zabrinjavati činjenica da Isusova briga nije i naša briga, jer mi se brinemo upravo oko suprotnoga, brine nas mali broj, nedostatak onih koji prakticiraju svoju vjeru. Pod cijenom i uvjetom da izgubi i one vatrene, Isus ne oklijeva proglasiti zahtjevnost nasljedovanja. Poziv nasljedovanja ne biva zaslađen iluzijama o lakoći nasljedovanja. Nasljedovati Isusa možda jest jednostavno, ali sigurno nije lako. Naprotiv, Isus triput govori o nemogućnosti: „Ne može biti moj učenik“. Postoje uvjeti koje valja ispuniti.

Nasljedovanje traži, kako temeljnu instancu okrenuti prema Gospodinu čitavo srce. Nasljedovanje se odvija na području ljubavi, a ljubav je put koji je zahtjevan, traži napor, žrtvu, odricanje. Nasljedovanje je čin ljubavi, ali u isto vrijeme i čin slobode. Obiteljske veze, materijalno posjedovanje i navezanost na svoj život, pozvani su da budu predani Gospodinu da upravlja njima. Radi se o ljubiti Gospodina svim srcem, svom dušom, svom snagom. Ako je ljubav pitanje nutarnjeg prostora, da se napravi mjesta za drugoga, onda se ta ljubav hrani dragocjenošću praznine, bogatstvom nedostajanja, koje nastaje u stvarnosti potpune slobode od svega i potpune okrenutosti prema Isusu. S druge strane posjedovanje nas ispunja, zasićuje i zatvara u nama samima, čini nas zabrinutima za same sebe, onemogućujući nam da prepoznajemo dubinu siromaštva pred Gospodinom koje je otvoren prostor prihvaćanja ljubavi. Zahtjevnost nasljedovanja Isusa povezano je teškoćom uranjanja u umijeće ljubavi, povezano je s tim da nam je draža lakoća posjedovanja stvari nego zahtjevnost slobode i ljubavi. Isus traži od onih koji ga slijede da u srce odnosa s osobama koje su im drage stave odnos s njim. Zahtjevnost nasljedovanje je zahtjevnost ljubavi.

Nasljedovanje je zahtjevno jer je učenik pozvan ne samo započeti to nasljedovanje nego ga i dovesti do punine, do ispunjenja. Za nasljedovanje je ključno izgubiti sve, ne samo dobra nego i sam život. Potrebna je sloboda i lakoća da bi se doveo do cilja dug put života kojeg prolazimo kroz nasljedovanje osobe Isusa Krista. Ljubav je pozvana da postane odgovornost i slobodna ustrajnost.

Tko želi nasljedovati život Isusa Krista mora „ne voljeti“ oca, majku, ženu, djecu, braću i sestre. Isus je svojim životom objasnio što to znači. Evo njegovih riječi dok je još bio dječak: „Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u kući Oca mojega?“ I za vrijeme javnoga djelovanja: „majka moja, braća moja, oni su koji riječ Božju slušaju i vrše“. Samo onaj tko je stvarno slobodan od svake navezanosti koja nas vodi da se klanjamo onima koje pretvaramo u idole, samo taj i takav može ići za Isusom.

Drugi uvjet je mrziti „svoj život“. Isusovi planovi sa životom učenika su uvijek iznenađujući. Samo onaj tko je spreman odustati od svojih planova da budu prevrnuti, samo takav može potpuno nasljedovati svoga Učitelja.

Treći uvjet je „nositi svoj križ“. Križ je simbol osobne i konkretne povijesti svakog muškarca i žene koji su pozvani nasljedovati Isusa. Označava svaki dan pobjeđivati napast s kojom se i Isus susreo na početku javnog djelovanja, onu da se od Boga traži čudesa, jer smo nezadovoljno svojim životom i odnosima: obiteljskim, društvenim i crkvenima. Nije moguće nasljedovati Isusa trajno mrmljajući u svome srcu, kao što je to činio tvrdoglavi naraštaj u pustinji.

Četvrti uvjet nasljedovanja je „odreći se svega što posjeduje“. Isus stoji na tragu starozavjetnog poziva ljubiti Boga svim snagama, odnosno čitavim svojim bićem, čitavim svojim bogatstvom. Učenik koji želi nasljedovati Isusa, pozvan je ljubiti Boga odustajući od svega što posjeduje. Graditi će tako bogatstvo na nebu, a onda će i njegovo srce biti na nebu, jer gdje je blago ondje je i srce, a samo od tamo dolazi pravi život i potpuna sreća.

Ova web stranica koristi kolačiće

Ova web stranica koristi kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Klikom na poveznicu 'Informacije' saznajte više o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Prihvaćam' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.