Slavljenje sakramenta krštenja veliki je događaj ne samo za krštenika nego i za cijelu župnu zajednicu. Krštenik postaje član Crkve, sveopće katoličke Crkve. Potrebno je to uvijek iznova isticati roditeljima, kad je riječ o krštenju djeteta, te odraslom kod priprave na krštenja. Nitko se ne krsti na ime neke zajednice, pokreta, društva u Crkvi. Da bi došla do izražaja narav katoliciteta potrebno je da se krštenje slavi unutar župne zajednice. Svakako treba voditi računa i o mjestu krštenja.

Danas pod utjecajem filmske industrije pojedini tražitelji krštenja za svoje dijete počinju tražiti i posebno mjesto za krštenje (privatne kapelice i kuće, hoteli gdje će se održati ručak….). Kad svećenik odbije takav zahtjev tad se počnu pozivati na određene crkvene zajednice i pokrete koji slave krštenje u hotelima i privatnim dvoranama, kao i druge sakramente.  Ovo pišem jer mi je ovih dana došla jedna gospođa tražiti krsni list za svoje dijete misleći kako je krštenje upisano u župi Sv. Kuzme i Damjana u Fažani jer je krštenje bilo u hotelu „Letan“ u Peroju. Međutim, krštenje nije bilo upisano u matice krštenih u Fažani, a moralo je biti (usp. kan. 878), pa je išla tražiti po pulskim župama gdje bi moglo biti upisano.

 

Mjesto krštenja je crkva  

Crkveni propisi su jasni po pitanju mjesta krštenja u redovitim prilikama. Vlastito mjesto krštenja je crkva ili kapela (usp. kan, 857). Prvenstvo se daje župnoj crkvi, gdje  je mjesto redovitih liturgijskih slavlja. Ako roditelji djeteta žive u različitim župama, tad se prednost daje mjestu roditelja s kojim dijete živi. Svakako da Zakonik dopušta krštenja po područnim crkvama ili kapelama na teritoriju župe iz pastoralnih potreba. Npr. župa je rastresena te ima nekoliko crkva (filijala) gdje se inače vrše redovita liturgijska slavlja. Ta mogućnost se ne odnosi na neka manja mjesta (kao što je Motovun, Vodnjan, Fažana, Rovinj…) gdje u rasponu par metara ima nekoliko crkava. „Mjesni ordinarij može, pošto se posavjetuje s mjesnim župnikom, radi udobnosti vjernika dopustiti ili zapovjediti da krsni zdenac bude i u drugoj crkvi ili kapeli u granicama župe.“ (kan. 858§2). Mada u današnje vrijeme mnoge župe nemaju ili ne koriste krsni zdenac, bilo bi poželjno u skladu s liturgijskim prostorom ponovno „vratiti“ krsni zdenac u liturgijsku upotrebu.

 

Nije dopušteni imati krštenja po hotelima i privatnim kućama

Zakonik jasno kaže da se bez potrebe ne krsti u privatnim kućama (usp. kan 860§1) i zato treba biti važan razlog te treba dopustiti mjesni ordinarij. Mjesni ordinarij je taj koji u izvanrednim slučajevima daje usmeno odobrenje (smrtna opasnost ili teška bolest), a u slučaju trajne potrebe (kroz jedno duže vrijeme) daje pismeno odobrenje s točno određenim uputama. Međutim, određene crkvene zajednice, pokreti, koji su bogatstvo Crkve, ponekad radi određenog „komoditeta“ sakramente slave po privatnim kućama, hotelima, dvoranama... Razumljivo je slavlje euharistije i ispovijedi u dvoranama i hotelima prigodom određenog seminara, hodočašća, ali i tad je uputno ako je ikako moguće sakramente slaviti u sakralnom prostoru, obližnjoj crkvi ili kapeli. Slavljenje sakramenta krštenja, te vazmenog bdjenja, u dvoranama i hotelima je liturgijski neprihvatljivo, a pastoralno promašeno. Nikad ljudski komoditet ne može zamijeniti liturgijski prostor za slavljenje sakramenata. Nikad hotel ne može zamijeniti crkvu, stol oltar, krsni zdenac škaf (kanta-sić).

Drugi problem koji se javlja kod slavljenja sakramenata po hotelima i privatnim dvoranama je što se narušava jedinstvo župne zajednice. Župna zajednica je svakom kršteniku iznad bilo koje druge grupe, zajednice, unutar župe ili dijeceze. Zakonik jasno kaže: „Nitko ne smije, osim u prijekoj potrebi, bez potrebnog dopuštenja krstiti na tuđem teritoriju ni svoje podložnike“ (kan. 862). Ovo se upravo događa; da pojedini svećenici, slaveći krštenje po hotelima i dvoranama, krštavaju na tuđem teritoriju. Sakrament je valjan, ali upitna je ekleziologija onoga koji to čini. Budući da taj svećenik koji je krstio na tuđem teritoriju sad treba upisati krštenika u matice krštenih javlja se problem. Župnik na čijem se teritoriju to dogodilo ne želi upisati u matice krštenih, jer želi spriječiti u buduće takve čine, tad se krštenje obično upisuje kod nekog trećeg župnika. Taj treći župnik nema nikakve pravne osnove da upiše to krštenje u matične knjige svoje župe. Ipak, krštenje treba upisati u matične knjige one župe na čijem je teritoriju bilo krštenje (usp. kan. 878). Župnik mjesta krštenja djeteta ne može uskratiti upis u maticu krštenih. Jedino što može stvar izložiti mjesnom ordinariju i apelirati da urazumi „nerazumnog“ krstitelja. Također, nastaje problem upisa mjesta krštenja. U Puli gdje ima više župa ne može se upisati samo Pula, već se mora upisati točno mjesto – naziv „objekta“ u kojem je bilo krštenje (crkva sv. Nikole u Pješčanoj Uvali, ili crkva sv. Franje, ili hotel taj i taj….). Biskupski Splitsko-makarske metropolije, ali i drugi u Hrvatskoj, zabranili su slavljenje vazmenog bdjenja po hotelima i privatnim dvoranama kao i slavlje krštenja.

 

Krštenje u bolnici

Dopušteno je u izvanrednim prilikama krštenje imati u bolnicama i klinikama, zbog zdravstvenog stanja djeteta ili onoga koji se pripremao na krštenja pa je naglo obolio.  Svakako da izvanredne situacije ne smiju postati redovita praksa. Izvanredna situacije nije slavljenje vazmenog bdjenja u hotelu, niti nekog pobožnog susrete određene zajednice na nekom privatnom mjestu. Slavljenje krštenja izvan sakralnog prostora otvara Pandorinu kutiju za slavljenje i drugih sakramenta izvan sakralnog prostora, napose sakramenta ženidbe.

 

vlč. mr. sc. Ilija Jakovljević

 

 

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.