Duhovna obnova i „Četvrti zavjet“
Članovi istarskih konferencija Udruge sv. Vinka okupili se na zajedničkoj duhovnoj obnovi koju je vodio generalni vikar biskupije mons. Vilim Grbac.
U subotu, 23. studenoga 2013., u župnoj crkvi sv. Pavla u Puli održana je duhovna obnova za članove svih konferencija Udruge sv. Vinka Paulskog u Porečkoj i Pulskoj biskupiji.
Nakon uvodnog pozdrava župnika domaćina, pulskog dekana preč. Milana Mužine, okupljeni članovi su u zimskoj kapeli pogledali dokumentarni film „Četvrti zavjet“, o s. Slavi Vedrina(1910. – 2002.), misionarki u Argentini, iz Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga.
Sestra Slava (Marica) Vedrina rođena je 24. rujna 1910. u Podgorju kod Marije Bistrice. U Družbu sestara milosrdnica ušla je 1927. godine, a doživotne zavjete položila je 1932.
Put sestre Slave nerazdvojivo je vezan uz odgoj djece i mladeži te posebice uz služenje najsiromašnijima. Godine 1934. godine sa skupinom sestara odlazi u Argentinu. Godine 1954. dolazi u Asuncion u Paragvaju. Dugi niz godina, sve do 1983., radila je u dječjem vrtiću u Asuncionu.
Sve svoje slobodno vrijeme sestra Slava poklonila je siromašnima. Pronalazila ih je posvuda: u bolnicama, zatvorima, u najsiromašnijim četvrtima, staračkim domovima. Donosila im je sve što je imala: Božju riječ, Pričest, hranu, odjeću, lijekove, a nadasve sebe: svoje vrijeme, lijepu riječ, blagu majčinsku gestu. Ona je doista pripadala njima – siromasima. Nisu je mogle spriječiti ni vremenske neprilike, ni prostorne udaljenosti, ni opasnost gradskih četvrti u koje je zalazila. „Moram ići, čekaju me moji siromasi!“, bila je njezina česta rečenica, i njezin svojevrsni moto. Nakon odlaska 1934. sve do svoje smrti 2002. godine nikada nije posjetila domovinu, prikazavši to kao zavjet u siječnju 1965., za dobrobit domovine i spas čovječanstva, napose siromaha, djece i starih, nemoćnih osoba, o kojima je cijeloga života požrtvovno brinula. Taj zavjet bio je njezin znak posvemašnjeg samodarivanja Isusu Kristu – za najveću ljubav svog života – Presveto Trojstvo. Umrla je 9. srpnja 2002. u Asuncionu (Paragvaj) na glasu svetosti.
Nakon dokumentarnog filma prigodni nagovor izrekao je generalni vikar mons. Vilim Grbac, sa posebnim naglaskom na milosrđu u međuljudskim odnosima. Riječi iz evanđelja „ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio, po tome će vas poznati“, Vidi li se to među nama? zapitao se mons. Grbac. Isusu nikada nitko nije bio nebitan, on je pokazao ljubav i prema ženi osuđenoj na kamenovanje, i Mariji Magdaleni je dao prigodu za novi početak, ni Judu nije udaljio od sebe iako je znao što će učiniti. Tim gestama nam Isus pokazuje što znači „kao što sam ja vas ljubio“, te nam govori da tako i mi trebamo uvažavati i voljeti druge, to napose one koje žive s nama u obitelji, ili koje često susrećemo u župnim zajednicama; jer možda je lakše učiniti neko dobro djelo prema nekom nepoznatom nego prema osobi s kojom se svakodnevno susrećemo. U našem odnosu prema bližnjemu nema ljubavi ako ne živimo po Božjim zapovijedima. U kontekstu citata „veće ljubavi nitko nema od ove da život svoj položi za druge“ predavač je spomenuo i gestu našeg blaženika Miroslava Bulešića koji svoj život nije smatrao vrjednijim od kršćanskih vrednota. Uslijedio je prigodni ispit savjesti te mogućnost pristupanja sakramentu pomirenja. Misno slavlje je predvodio mons. Grbac sa župnikom domaćinom, preč. Milanom Mužinom.
G. Krizman